Balada o smislu za humor
Dopisujem se sa drugaricom i sve vreme imam osmeh na usnama jer sam lepo raspoložena od jutros. Šalim se na račun svega i svačega. U jednom trenutku stiže mi od nje poruka da sam preterala i da ne shvata poentu zašto sam toliko nadrndana od rane zore. Meni ništa nije jasno. Prvo pomislim da nisam rekla greškom nešto što nisam trebala. Odem u pročitane poruke i vidim sve ono što sam mislila. Okrenem je da je pitam šta sam zgrešila, ne javlja mi se. Pošaljem joj poruku da sam se šalila, a posle petnaestak minuta dobijem odgovor da se sigurno nisam šalila pošto je potanko pregledala sve moje poruke i nigde nije primetila da sam otkucala smajlija i da joj se neko vreme ne javljam dok se malo ne odljuti. Prvo sam pomislila šta se dešava sa ovom ženom, ali pošto nisam mogla da dođem do zaključka okrenula sam drugu drugaricu da joj prepričam novonastalu situaciju. Za divno čudo i ona mi je rekla da ne bi shvatila da se šalim, pošto nigde nema tog prokletog smajlija.
Izvinila sam se
Momentalno sam poslala drugarici koja se naljutila podužu poruku u kojoj sam se izvinila na sto mogućih načina i obećala od sveg srca da ću od sada u svakoj moj poruci otkucati po jednog smajlija.
Zapitala sam se
I tako, sad razmišljam da li je zdrav smisao za humor nestao usled najezde viceva o Čak Norisu ili ga je jednostavno pojela najezda nove tehnologije koja podrazumeva da kada kažeš nešto za šta smatraš da je duhovito moraš da otkucaš i to nasmejano lice koje se sastoji od dve tačke i otvorene zagrade. Ovo pitanje dovelo me je i do drugog pitanja, a to je kako biti duhovit i to pokazati u današnje vreme, kao i do trećeg ko danas zapravo ima zdrav smisao za humor?!
Odgovor
Onda sam shvatila da se ljudi više ne šale kao nekada, da se dogodilo nešto strašno, smisao za humor je nestao. Molim sve koji ovo pročitaju da u sebi smisle neku šalu koja ne podrazumeva bacanje ‚‚hejta‚‚ po drugima, ime Čak Norisa ili rasističke teme vezane za Rome.
