Novosadopolis

Balada o smislu za humor

— Autor novosadjanka @ 15:02

Dopisujem se sa drugaricom i sve vreme imam osmeh na usnama jer sam lepo raspoložena od jutros. Šalim se na račun svega i svačega. U jednom trenutku stiže mi od nje poruka da sam preterala i da ne shvata poentu zašto sam toliko nadrndana od rane zore. Meni ništa nije jasno. Prvo pomislim da nisam rekla greškom nešto što nisam trebala. Odem u pročitane poruke i vidim sve ono što sam mislila. Okrenem je da je pitam šta sam zgrešila, ne javlja mi se. Pošaljem joj poruku da sam se šalila, a posle petnaestak minuta dobijem odgovor da se sigurno nisam šalila pošto je potanko pregledala sve moje poruke i nigde nije primetila da sam otkucala smajlija i da joj se neko vreme ne javljam dok se malo ne odljuti. Prvo sam pomislila šta se dešava sa ovom ženom, ali pošto nisam mogla da dođem do zaključka okrenula sam drugu drugaricu da joj prepričam novonastalu situaciju. Za divno čudo i ona mi je rekla da ne bi shvatila da se šalim, pošto nigde nema tog prokletog smajlija.

Izvinila sam se

Momentalno sam poslala drugarici koja se naljutila podužu poruku u kojoj sam se izvinila na sto mogućih načina i obećala od sveg srca da ću od sada u svakoj moj poruci otkucati po jednog smajlija.

Zapitala sam se

I tako, sad razmišljam da li je zdrav smisao za humor nestao usled najezde viceva o Čak Norisu ili ga je jednostavno pojela najezda nove tehnologije koja podrazumeva da kada kažeš nešto za šta smatraš da je duhovito moraš da otkucaš i to nasmejano lice koje se sastoji od dve tačke i otvorene zagrade. Ovo pitanje dovelo me je i do drugog pitanja, a to je kako biti duhovit i to pokazati u današnje vreme, kao i do trećeg ko danas zapravo ima zdrav smisao za humor?!

Odgovor

Onda sam shvatila da se ljudi više ne šale kao nekada, da se dogodilo nešto strašno, smisao za humor je nestao. Molim sve koji ovo pročitaju da u sebi smisle neku šalu koja ne podrazumeva bacanje ‚‚hejta‚‚ po drugima, ime Čak Norisa ili rasističke teme vezane za Rome.


Ma kakva ljubav, šumarstvo!

— Autor novosadjanka @ 13:20

Svi stalno govore o ljubavi i ljubavnim problemima. Žale se, sanjare, razmenjuju iskustva. Moram priznati da sam i ja od onih žena koja voli da daje ljubavne savete i da iste prima. Međutim, primetila sam jednu stvar u poslednje vreme. Sve je manje sanjarenja o gospodinu ili gospođi savršenom ili savršenoj, a sve više se priča o ljubomori i prevarama. Nema više usputnih maštanja tipa ‚‚kako bi bilo lepo imati pored sebe nekog za ceo život‚‚, takva razmišljanja su nestala. Na tapetu su samo neverovatni iskazi ostavljenih žena ili ostavljenih muškaraca.

Gde je zapelo?

S obzirom da su ljudi sve manje zadovoljni svojim životima, oni postaju nezadovoljni i drugim ljudima, a naravno prvi u redu su partneri ili partnerke. Svađe koje započinju obično kao vrlo bezazlene, za tili čas postaju seme razdora u ljubavnim odnosima. Obično sve počne od toga što se gubi poverenje, jer ljudi imaju vremena na pretek da razmišljaju gde su i šta rade njihovi voljeni. Zatim, tu je problem i poroka. Sve je više, što žena što muškaraca, koji spas od dosade ili izlaz iz problema pronalaze u alkoholu ili lakim drogama. Naučno je dokazano da su poroci i stres na poslu jedni od najvećih uzročnika razlaza dvoje ljudi. Kod nas se poroci uzgajaju kao najlepše bilje, a činjenica da je stopa nezadovoljnih radnim odnosom sve veća ukazuje na to da je pravo čudo kako dvoje ljudi mogu da ostanu zajedno.

Elem

Kada se ljudi posvađaju, odnosno kada dođe do tačke ključanja, oni pribegavaju nasilničkom ponašanju. Te tako je u Srbiji sve više sigurnih kuća i za jači i za slabiji pol. Mnoga od tih nasilničkih ponašanja, završavaju se smrtnim ishodom. I tu dolazimo do suština. U tim trenucima najčešće upotrebljeno oružje u našoj zemlji je sekira. Malo, malo pa u novinama pročitate kako je suprug/supruga usmrtio svog partnera ovim hladnim oružjem. I tada nema povratka.

Bolje sprečiti, nego lečiti

Moj predlog je da se sve napravljene sekire pokupe iz domaćinstava i da se zabrani njihova prodaja, a da se one počnu izvoziti u ratom zahvaćene zemlje. Pa da se oparimo, a i da privreda počne da cveta. I što bi Anica Dobra u filmu Točkovi rekla: Vodite ljubav, a ne rat!


Powered by blog.rs