Bele laži, bele laži, laži, laži…
Svi mi ponekad slagucnemo. Ne govorimo stalno istinu zbog više razloga. Nekada da ne bismo nekog povredili, nekad da ni što pre došli do nekog cilja, nekada da bi nam život bio bar malo lakši. Nisam od onih koji stalno tvrde da nikada ne lažu, lažem i ja, ne često, ali slažem ponekad. Obično mamu. I obično oko nekih stvari oko kojih uopšte nemam potrebu da lažem. Na primer čujemo se i ona me pita da li sam sredila stan, obično odgovaram potvrdno, iako moj jadni stan nije video usisivač dve nedelje, a stvari su mi uredno razbacane po celoj kući. U mojoj svesti to je ono što nazivamo belom laži.
Postavlja se pitanje kada više nije uredu lagati.
Realno gledano, nije lepo lagati, kada prelazimo granice morala ili etičnosti. Međutim, pošto je ovo veoma široko filozofsko pitanje, o njemu se može danima raspravljati. Smatram da se jednostavno ne treba lagati ili izbegavati govorenje istine, samo u situacijama, kada ćemo na taj način povrediti nekoga ili kada ćemo našim laganjem doprineti da se nešto loše dogodi.
Bilo bi jednostavnije živeti u svetu u kome ne postoje laži.
Po mom skromnom mišljenju takav svet je nemoguće stvoriti. Ljudi su se toliko navikli da lažu jedni druge, da više ne znaju šta znači živeti istinit život. To je zapravo veoma tužno. Koliko samo lažnih osmeha vidite na ulici, u radnji, među prijateljima, kolegama, profesorima? Bezbroj. Koliko samo lažnih ljudi imate u svom okruženju? Takođe bezbroj.
Zaključak
Trudite se da kad se ujutru probudite, počnite od sebe. Stanite ispred ogledala i počnite pre svega da iskreno i realno sagledate sebe. Ako prestanete da lažete sebe, prestaćete da lažete i svoju okolinu, a kada to uspete, život će biti jednostavniji jer činjenica je da će nas istina osloboditi. Živela istina!

Dobro razmišljanje.
Slažem se uglavnom, osim u delu o lažnim osmesima, zavisi koji su motivi, po nekad su veoma korisni, ja se često lažno osmehujem, sebe radi, da bih sebe hrabrila.
Autor nena58 — 20 Jan 2013, 19:15
Izvanredno.
Svako dobro. :-)
Autor finosvesno — 20 Jan 2013, 19:25
Hvala. Sve najbolje, takodje.
Autor novosadjanka — 20 Jan 2013, 19:58
Kada se lazno osmehujete da bi sebe ohrabrili u teskim situacijama, po mom misljenju to nikako nije lazan osmeh, vec nacin motivacije i davanje snage samom sebi. I ja se smejem kad mi nije do smeha, trudeci se da sve sagledam sa lepse strane! Smejte se!
Autor novosadjanka — 20 Jan 2013, 20:00
Nije strašno kad se vide lažni osmesi na ulici ili u radnji,strašno je kad vidiš lažan osmeh kod,tebi nekog najbližeg.. Pretvaranje i sve ostalo... Kao šamar... Svačeg ima,nažalost..
Autor graffiti994 — 20 Jan 2013, 22:17
E bas tako, nazalost!
Autor peraa — 21 Jan 2013, 09:27
Biti iskren prema sebi i drugima to je trajan proces i zahteva stalan trud. A svi ponekad pokleknemo.
Autor Janakis — 21 Jan 2013, 11:57
Da, ali se moramo truditi da u sebi pronadjemo snagu da ne pokleknemo.
Autor peraaa — 21 Jan 2013, 14:41