Priča o granicama, odlukama ili nečem trećem
Ljudi stalno donose odluke, postavljaju sebi granice, razmišljaju i analiziraju svoje postupke, a zbog čega? Stalno gradimo oko sebe nevidljive zidove, po mom mišljenju, potpuno nepotrebne. Ti zidovi nas guše i ne daju nam priliku da uživamo u životu, a život je kratak. Svaki dan je vredan i nikada se neće ponoviti, jer juče će zauvek biti dan koji je iza nas.
Šta mi imamo od ograničenja?
U svakodnevnom životu se susrećemo sa brojnim ograničenjima koje smatramo ''normalnim'' i ne pridajemo im pažnju. Ta ograničenja moraju da postoje kako bi svet imao svoju ravnotežu. Međutim, šta je sa onim drugim ograničenjima koje sami sebi postavljamo, kako bi u očima sveta bili normalni, fini ili šta ti ja znam. Ako ljudi sebi stalno postavljaju granice u ponašanju oni će jednostavno postati kalupljeni. Svi će se isto oblačiti, svi će govoriti na isti način i ponašati se pristojno. Priznajem, uvek sam zadovoljna kad uradim nešto što je po nekim normalnim pravilima zabranjeno. Jedem sladoled u dva ujutru, prekrišim modno pravila, namerno zakasnim malo na posao i tog dana ne obučem sako. Kada govorimo o granicama, bitnije su one emotivne koje sebi postavljamo, a koje su u uskoj vezi i sa odlukama. Smatram da je besmisleno u ljubavi postavljati granice i donositi odluke.
Zbog čega?
Vrlo je jednostavno. Čovek kada se zaljubi on mora da prestane da razmišlja! To je moj stav. Čovek mora biti prepušten. Ljudi se nerviraju zato što stalno nešto očekuju, pa budu iznevereni. Ljudi se nerviraju zato što donesu odluku da više ne žele da budu sa svojim partnerom iz nekog glupog razloga, a onda pate. Besmisleno! Odluke se donose samo onda kada nestane ljubav, a tada se povlače i granice. Nikako pre.
Zaključak
Ne gubite vreme na postavljanje ograničenja u svom srcu i razumu, prepustite se! Ne gubite vreme na donošenje odluka, nego se potrudite da sve realizujete! Verujte u sebe, otkačite se i priuštite sebi da bar jednom dnevno pređete neko nametnuto ograničenje.
